Posted on

Petarde

demotivacija.rs_Prodajem-petarde-Ne-mogu-da-ih-aljem-potom-nemam-ruke_133216053953

Odmah nakon  sv. Nikole nastupa period petardi. U mojoj je blizini  prodavaonica petardi i svih mogućih eksplozivnih sredstava, a redovi pred njom su otprilike isti kao u SSSR-ovim prodavaonicama namirnica sredinom 80-tih godina.

Policija povremeno stoji ispred prodavaonice, onako, reda radi, kao blagi podsjetnik da maloljetnici na ovom mjestu nemaju što tražiti. Ipak, sve vrvi maloljetnicima, ali oni su u pratnji svojih muških roditelja pa policija spokojno gleda discipliniran red pred trgovinom bez imalo bojazni da bi nešto moglo poći po zlu. A  kako bi i moglo poći po zlu kada su u pratnji malodobnih i nejakih njihovi ozbiljni i zreli očevi spremni svome djetetu pružiti sve kako bi njihovo odrastanje prošlo bez većih trauma i kako zbog nekupovine petardi ne bi bili osuđeni ostatak svog čemernog života posjećivati psihologe, pače psihijatre koji bi im suvereno objasnili da su za svaku, baš svaku traumu iz djetinjstva krivi isključivo roditelji. U ovom slučaju muški roditelji koji su neupitno odgovorni ako njihova djeca propuste kupnju prosinačkih petardi, vrijeđanje navijačkih skupina iz mrskih nam gradova, prvo opijanje u 12-toj godini pa su na taj način uskratili vlastitom djetetu zdravo, balkansko i alfamužjačko odrastanje za kojim naša regija naprosto vapi.

Petarde su samo uvertira ili pak kruna svega onoga što muško dijete ove zemlje mora proći ako želi jednoga dana stasati u poželjnog i produktivnog muškarca. Muški roditelj koji svoje dijete( još u danima kada bez majčinog mlijeka može izdržati puna 3 sata) ne odvede na malo žešću nogometnu utakmicu, u potpunosti je zakazao i teško  će ga čak i iskusni, dječji psiholog  vratiti  na pravi put. Muško dijete koje tijekom svojeg najosjetljivijeg razdoblja sazrijeva, ne slušajući uvrede koje zapadna tribina upućuje skrušenim gostima zgurenim na suprotnoj tribini, jednostavno ne može uspjeti u životu. To isto muško dijete ( još u periodu kada se njegov leksik sastoji od isključivo dvije riječi, a to su mama i tata), mora znati dubinu značenja genijalne rečenice Krepat, a ne molat ! Ako je ne usvoji i shvati tada, dijete je zauvijek i nepovratno izgubljeno.

Zdravo odrastati, a ne shvatiti ideju tvrdoglavosti i nepopuštanja čak i onda kada ti čitav svemir poručuje da si u krivu, štoviše umrijeti u mukama braneći vlastita uvjerenja i stavove, ne misleći pritom da one koje braniš jednostavno zaboli ona stvar  za tvoje krepavanje, ravno je čitanju Cervantesa. Štoviše Don Quijote ja sasvim suvišna literatura jer je sve ono što je Cervantes napisao na nekoliko stotina stranica, sažeto u jednoj jedinoj rečenici. To što je Don Quijote na koncu doista krepao, a ne molao, nije naročito bitno, kako za njega tako i za čitavu povijest književnosti. Samo nekoliko stotina godina kasnije, jedna je navijačka skupina otkrila toplu vodu i na sasvim prizeman način čovječanstvu priopćila skraćenu verziju genijalnog romana.

Uz petarde, bengalke, mržnju suprotstavljenih tribina,  svetogrđe  je odgajati dijete i ne upoznati ga s pojmom homofobije. Imati arsenal petardi, kartu za utakmicu Rijeka-Hajduk, nadati se krvavom obračunu navijačkih skupina već negdje na stajalištu Ravna Gora i pritom ne objasniti djetetu što su (pri punoj svijesti koristim neživo za nominativ) homoseksualci, zaslužuje promptnu prijavu socijalnoj službi uz obrazloženje kako je dijete zanemareno i raste u nezdravim uvjetima. Dakle, jedno zdravo muško dijete mora znati kako je poželjno baciti petardu u portun zgrade ili hodnik škole , a isto je tako poželjno mrziti istospolne veze. To ide jedno s drugim. Mržnja u ovom slučaju nije dovoljna. Mržnja je tek ono s čim dijete treba rasti i sroditi se. Kasnije je na djetetu da samo procijeni gdje će i kada pokušati preobratiti homoseksualca u normalnog čovjeka, hoće li to biti u nekom mračnom parku, polupraznom autobusu, gay prideu…sasvim je svejedno. Dijete je u tom trenutku sposobno samo donositi zrele odluke i procijeniti koji je trenutak za preobrazbu nastranih pogodan.

Ako nekim slučajem dijete tijekom svoga sazrijevanja osjeti kolebanje ili se opire nekom dijelu ovakve vrste odgoja, preporučljivo je povezati ga s Crkvom. Na ovaj ili onaj način. Ostatak posla odradit će oni i naše će nam se dijete nakon par izmoljenih krunica vratiti jače i mirnije savjesti nego ikada prije.

U životu je najlakše činiti nešto pod geslom „to je zbog radosnog lica moga djeteta“. Ovom rečenicom opravdavamo sva svoja popuštanja i udovoljavanja hirovima, ruku na srce, naše jako razmažene djece. Ovom istom rečenicom dijete činimo gospodarom situacije, time smo pomakli letvicu poprilično daleko od mjesta na kojem je bila kada smo mi bili u njihovim godinama, a letvicu je lako pomaći naprijed i teško vratiti natrag.

Petarde su metafora i paradigma i ne treba ih shvaćati doslovno. One su sve ono za što smo jednom trebali reći NE i s čime se sami nismo slagali, ali jednostavno to nismo učinili. Nije problem u petardama, naše dijete vjerojatno zbog tih par petardi neće stradati, stradat će netko drugi jer uvijek je to netko drugi.

Problem je u kulturi njegovanja petardi, u kulturi njegovanja netrpeljivosti spram nečeg što je drukčije.  Jednostavno u kulturi njegovanja mržnje!

Petarde su onaj mali, čvrsti temelj na koji se nastavlja ostatak prilično stabilnog zdanja, kojeg za par godina nećemo moći, smjeti dotaći, a još manje ući u njega. Jer letvice više nema, zagubila se u našem dopuštanju nedopustivog u našem igranju uloga liberalnih roditelja kakvi naši roditelji nisu bili i hvala im na tome.

Advertisements

About bobocka18

Dominantno obilježje današnjeg društva je bespomoćnost normalnih ljudi, koprcanje u vlastitim frustracijama i nemogućnost promjene degeneriranosti na koju smo i sami svedeni. Tiho, nemoćno i jalovo vrištati pisanjem, jedino je što preostaje, barem kao dokaz pred samim sobom da uopće postojimo.

One response to “Petarde

  1. I glasa j poput majmuna svaki put kad netko tamnije boje kože udari po lopti, a nakon toga- pravac kladionica, pa na ožujsko uz beskonačne priče kako se bez rada obogatiti preko noći.
    Ne samo liberalan roditelj ili tzv. roditelj-prijatelj, s čime se u potpunosti slažem, već i non-roditelj koji čeka da mu kompjuter, televizija i NARAVNO škola koja je uvijek kriva za sve propuste u roditeljskoj brizi, odgoje djecu.
    Ajme meni nije mi dobro!!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s