Posted on

Treca opcija

Domestos_CitrNaime, o čemu god mi, stanovnici ove zemlje razgovarali, uvijek svaki razgovor, prije ili kasnije završi na politici.

Slušam neki dan dva penzića na moru….oni su u stanju satima pričati isključivo o političkim temama.

Sve im je jasno, sve im je poznato, silno se živciraju oko starih, novih, budućih političara, a jedini rezultat njihova razgovora je visok tlak i ubrzano lupanje srca.

I takvi se razgovori vode na sve strane. Neki su smisleniji, neki manje smisleni, ali zanimljivo je upravo to da je svakom, ali baš svakom u državi situacija potpuno jasna. I da su silno zabrinuti zbog nje.

Jasna je i meni. I sama guram nos u kao neku politiku i koji put se pitam ima li to uopće smisla.

Ono što znam i što sigurno nema smisla jest očekivanje nekakvog Spasitelja, novog Isusa Krista, Treće opcije ili kako je god već nazivaju, koja će nas spasiti.

Svima se riga od HDZ-a I SDP-a, svima je potpuno jasno da su ista pašta samo drugo pakiranje i tu svaka priča završava.

Nama je eto jasno. Konstatirali smo, utvrdili i sad samo moramo čekati.

Jer ON,ONA,ONO će sigurno doći.

Mi smo ionako mali, bezvrijedni i nebitni i ne možemo promijeniti ništa.

Treba nam Veliki vođa, Sveznajući Osloboditelj i Spasitelj koji će nas povesti s urlikom na usnama, kojem ćemo se prikloniti i stvar će nakon par dana biti riješena.

Samo taj Netko, nikako da se pojavi. Čak smo lagano i zabrinuti.

Organiziramo tu i tamo neke prosvjede nevrijedne spomena i broja sudionika, čisto kako bi sami sebi dali do znanja da nismo skroz digli ruke.

Tu smo, čekamo da se krene.

Objavit ćemo tisuću i jedan tekst, link, sliku… s nekog prosvjeda koji se zbiva na sigurnoj udaljnosti kako bi svima jasno dali do znanja da razumijemo i suosjećamo.

I sami ćemo u svojim glavama biti tamo negdje na barikadama, razdrljene košulje i lica ozarenog idealima sve dok ne dođe trenutak kada gasimo ovaj stroj ispred sebe. Tada se sve to događa nekom drugome.

U revoluciju ćemo se vratiti odmah sutra, kada ga ponovno upalimo.

I tako već godinama.

Nema veze što što su tijekom tog čekanja i imaginarne borbe većini od nas prohujale najbolje godine, što su djeca odrasla, a mi im možemo ponuditi jedno veliko ništa u oporuci.

I mislim se tako, što bi se dogodilo da se pojavi ta tzv. Treća opcija sastavljena od najboljih svjetskih stručnjaka, nobelovaca, genijalaca u prosvjeti, zdravstvu, gospodarstvu, poljoprivredi i ostalim bitnim i manje bitnim granama potrebnim da bi jedna država pristojno funkcionirala?

Bili bi sretni ravno 10 dana, a promijenilo se ne bi apsolutno ništa. (o tome kako bi im jedanaesti dan počeli brojati krvna zrnca i mjeriti količinu domoljublja, neću uopće pisati jer onome kome do danas nije doprlo do mozga tko su u ovoj zemlji najveći domoljubi i koliko je koštalo njihovo domoljublje, neće nikada ni doprijeti).

Mogli bi ti entuzijastični nesretnici sakupljeni sa svih strana svijeta upirati sve svoje znanje, sposobnosti i vještine u spas zemlje, ne bi je mogli spasiti. Jer kako spasiti nekoga tko ne želi biti spašen i tko čeka u fotelji da ga spasi netko drugi? Nikako!

Mogli bi ti ludi idealisti raditi 24 sata dnevno, što im vrijedi ako će spremačica u školi maznuti jednom mjesečno bocu Domestosa, ravnatelj izmisliti pokoju dnevnicu sebi i ljubavnici, medicinska sestra opremiti prvu pomoć u autu s nekoliko zavoja i flastera iz bolnice ili ambulante, gospođa s nepoznatog šaltera sređivati rodbini i poznatima sve ono za što netko tko ne poznaje neku takvu gospođu (iako vjerujem da takvi ne postoje u ovoj zemlji) treba danima čekati u redu…itd., itd….

A to su tek oni mali, sitni, nebitni ljudi…oni nešto bitniji maznut će nešto bitnije, veće, spektakularnije, nešto što će onoj maloj spremačici s Domestosom u torbi biti samo nedosanjan i neostvaren san kojeg bi ostvarila istog trenutka kada bi joj netko pružio priliku za to.

Istovremeno će svi ovi kojima je eto lošim poretkom zvijezda onemogućeno maznuti nešto više od Domestosa, kukati, zapomagati, moralizirati, prozivati, kriviti, upirati prstom, zviždati dok im usta ne poplave, mahnito prelistavati svake novine koje se mogu uz plaćanje jednog kapucinera pročitati i čekati spas.

Osim spasa, čekat će i neke buduće izbore nadobudno vjerujući kako će svojim odlaskom na biralište promijeniti svijet.

Neće! Ni svojim, ni glasovima svih drugih birača bez obzira za koju od dvije ili dvjesto dvadeset i dvije opcije glasali.

Voljela bih vjerovati kako bi se nešto promijenilo kada bi svakom tko je na bilo koji način sudjelovao u visokoj politici proteklih 20 godina, zabranili bilo kakvo uplitanje u politiku i ukinuli sve moguće povlastice koje iz tog djelovanja proizlaze.

Jer budimo realni, tko god je nogom kročio u Sabor od prvih parlamentarnih izbora u RH pa do danas, nema više što tražiti u politici zemlje koja je bankrotirala, samo nam to još nitko nije priopćio.

Voljela bih vjerovati kako bi bilo divno potrpati ih sve na neki Goli otok i svemir bi bio spokojan.

Ali to ne bi promijenilo ništa i ništa se neće promijeniti sve dok onoj spremačici, koja je btw metafora za svakog stanovnika ove zemlje (objašnjenje za one koji sve doslovno shvaćaju) ne dopre do mozga da se neće obogatiti onim jednim Domestosom, da zemlja neće propasti zbog tog jednog Domestosa, ali da je uzimati onoga što nije tvoje, jednostavno pogrešno.

Tek tada imamo neke šanse

Advertisements

About bobocka18

Dominantno obilježje današnjeg društva je bespomoćnost normalnih ljudi, koprcanje u vlastitim frustracijama i nemogućnost promjene degeneriranosti na koju smo i sami svedeni. Tiho, nemoćno i jalovo vrištati pisanjem, jedino je što preostaje, barem kao dokaz pred samim sobom da uopće postojimo.

One response to “Treca opcija

  1. Jurica ⋅

    Lijepo pišete draga Tamara.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s