Kada oko 7 i pol ujutro sjednem u auto i krenem na posao, nisam baš u najboljem stanju. Pokušavam ne razmišljati o toplom krevetu kojeg sam napustila i koncentriram se na vožnju. U nekom sam poluhalucinantnom stanju potpuno usredotočena na misao hoću li stići naručiti kavu i popiti dva gutljaja prije nego li uđem u razred. Prvi semafor ispred kojeg stajem, polako me dovodi u stvarnost i razbuđuje. Dok čekam na crvenom (tamo je uvijek crveno i malokad sam naletjela na zeleno i prošla bez čekanja) sa zida jedne obeščašćene kuće gleda me lice naše poznate, ustvari najpoznatije pjevačice. Ona u ruci drži cipelu koju je prislonila na svoje uho, a cipela predstavlja telefonsku slušalicu. Cipela je ustvari štikla, ona s platformom i veća je od pjevačičine glave. Ona uz pomoć te cipele s nekim razgovara!!
(fotografija ispod prikazuje telefonsku slušalicu)
Prvih sam dana samo tupo buljila u tu reklamu. Čovjek se jednostavno s vremenom navikne na glupost oko sebe i otupi. Kako baš nikako ne mogu stići do posla, a ne proći kraj jumbo plakata žene s cipelom na uhu, nakon nekog me vremena reklama nagnala na razmišljanje. Kao prvo, uopće mi nije jasno reklamira li ona cipele, nekakav novi mobitel ili novu mrežu? Reklama ne obiluje tekstom, a ono malo što ga ima, presitno je za čitanje u cik zore.
Ako i reklamira cipele, zbog čega ih jednostavno nije obula, pokazala noge i sve će žene pohrliti u dućan kupiti iste. Kog će joj vraga cipela na uhu? Kada sam to ispričala sestri, ona me blago prekorila kako bih trebala znati da je štikla njezin zaštitni znak i naziv istoimenog hita. Moram priznati da to nikada ne bih dovela u vezu, ali i kada bi to bilo u pitanju, cipela uz pomoć koje komunicira sa svijetom, nema nikakvog smisla. O mogućnosti reklamiranja nekakvog novog, nikad viđenog telefona, ni ne razmišljam jer o tome nemam što razmišljati, to je tek besmisleno. Dakle, najbolje jutarnje buđenje je suočiti se oči u oči sa ženom koja ima sposobnost uspostaviti telefonsku vezu uz pomoć cipele. Nakon toga više mi ona dva gutljaja kave nisu prioritet.
Da bih došla do svog odredišta, moram proći kroz centar grada. Inače se ne smatram naročito dobrom vozačicom, vozim sporo i nervozno. Suvozači me ne vole pa se trudim izbjegavati ih. Cestu kojom svaki dan vozim, znam napamet. Točno znam koliko sekundi trebam čekati na svakom semaforu, u kojem se trenutku trebam prestrojiti na određenu traku, u kojem bih dijelu grada mogla naići na gužvu, policiju ili nesmotrene pješake. Ceste centra grada jednostavno su moj teren.
Sporo, ali sigurno i suvereno vladam tom dionicom i stižem do cilja. Putem obično slušam lokalnu radio-postaju jer uvijek u isto vrijeme idu uglavnom iste reklame, u isto vrijeme reklamiraju Novi list, a u trenutku kada počinje „ As you like ili kako vam drago“, moram biti na cilju, parkirati se ili u protivnom kasnim. Svaki dan imam suludu želju ostati u autu i bar jednom u životu poslušati tu radio-emisiju do kraja, ali mislim da mi se ta želja neće brzo ostvariti.
Jedna od novih reklama koja se ovih dana vrti, reklama je o nekakvom Dušku. Naime reklama počinje otprilike ovako: Duška pitaju je li se oženio, on plačljivim glasom potvrđuje, nakon toga slijedi nekakvo izrugivanje Duška u smislu, Budi muško, ne budi Duško i dođi u naš auto-salon??!!
Ne znam, možda se i ovdje krije neka zamka kao u primjeru sa štiklom, ali meni jednostavno nije jasno kakve veze imaju Duško, brak, njegova muškost i auto-salon? Vladimir i Estragon su vodili suvislije razgovore od ovoga. Duško je očito papak jer se oženio, ok, taj dio mi je jasan, natjerali su ga na brak, cura mu je ostala trudna, tko zna, u svakom slučaju oženio se protiv svoje volje. Slažem se da je Duško papak ako su takvi razlozi bili u pitanju, trebao je zaista pokazati malo više odlučnosti, ali i dalje mi nije jasno zbog čega je Duško papak, odnosno netko lišen muškosti i muževnosti samo zato jer nije otišao u auto-salon, a lijepo ga pozivaju da dođe? I to točno u taj, određeni auto-salon.
Mislim, bi li Duško uspio dokazati muškost da je npr. otišao kupiti neki polovni automobil ili što ako je poklonik recimo talijanskih automobila? Poništava li odlazak Duška u reklamirani auto-salon činjenicu da je nesretno oženjen? Po toj logici, žena ne bi uopće smjela primirisati auto-salonu, eventualno može potajice promatrati kroz staklo,na sigurnoj udaljenosti, pazeći da je netko ne vidi. Jer ulaskom u salon ona postaje veće muško i od samog muškarca, a pogotovo jadnog Duška. Mislim da nakon ove reklame svaki muškarac osjeća potrebu istog trena na bilo koji način dokazati svoju muškost jer imam osjećaj da u sveopćoj besparici neće svi odmah pohrliti u auto-salon po stopostotni i neupitni dokaz svoje muškosti. Ovom je reklamom muškom rodu preko noći narušen ugled i oduzeto dostojanstvo i od danas nadalje opravdano sumnjam u muškost svakoga tko ne vozi sporni, japanski auto zbog kojeg je Duško ispao papak.
(fotografija prikazuje stopostotnog muškarca neupitnih muških obilježja i kvaliteta)
Za kraj jedna mala poslastica. Pandur je oborio sve rekorde u uništavanju vlastitog automobila. Naime, jutros sam ga vidjela u pratnji gospođe Pandur kako čeka autobus. Malog, crvenog automobila više nema, otišao je u ropotarnicu prošlosti, a uniforma se ponovno s mjesta suvozača preselila u ormar.
bobocka18 