Kriza srednjih godina

kriza_srednjih_godina

Što je uopće kriza srednjih godina? Dakle, to je vrijeme kada muškarac ili žena riješe stambeno pitanje, podignu djecu do one faze kada im više ne trebaju pelene, kupe manje-više sve kućanske aparate, steknu uigrano društvo prijatelja istih godina, istih interesa i sličnog mentalnog sklopa i onda sve ovo skupa jednim udarcem rasture.

Kriza srednjih godina različito se odražava na muški i ženski rod. Žene su uglavnom zaokupljene neminovnim propadanjem tijela pa to pokušavaju prikriti čudnovatim frizurama koje oponašaju frizure onih 20 godina mlađih od sebe, istom takvom odjećom, izlascima s prijateljicama kako bi na taj način udarale kontru nezainteresiranom mužu koji buja pred televizorom s flašom pive ispred sebe, pokušavajući ga trgnuti iz letargije novim štiklama koje će prošetati na koncertu cupkajući uz taktove nekakve Tarapane, ostavljajući ga da zamišlja sve one koje će te štikle privući, a on eto ima sreće što baš kraj njega spavaju i žive, ali uzalud, on će ostati ravnodušan. Neće primijetiti jezik mladih koji njegova supruga svakodnevno usvaja i koristi sve više kako bi na taj način ostala cool i in, kako bi kraj svoga djeteta djelovala poput starije sestre i kako bi svi djetetovi prijatelji jednoglasno zaključili : Stara ti je baš strava!

Neće primijetiti tetovažu svoje žene i to ne bilo kakvu, neku s dubokom porukom i simbolikom, načrčkanu na onom dijelu tijela koji je potpuno nemoguće sakriti i ne vidjeti čak i u danima velikih hladnoća. Neće primijetiti dvosmislene komentare nje i prijateljica na račun mlađih muškaraca, značajno namigivanje kada se neki takav pojavi u blizini, koketiranje i zarazno djevojačko hihotanje.

Bezazleni su to simptomi ženske krize srednjih godina, poznatije i kao klimakterij. Uglavnom prolaze bez veće štete i trajnih posljedica. Faza je to kroz koju svaka žena mora proći, neka lakše, neka teže, faza je to koje se kasnije vjerojatno sramimo, jednako onako kako se sramimo puberteta i svih onih gluposti koje smo činili tajno i javno, ali tada primjereno našim godinama.

Muška je kriza vrlo ozbiljna stvar i najčešće završava  fatalnim posljedicama. Dakle, onaj isti muškarac zavaljen pred televizorom s bocom mlake pive kraj sebe i ženom koja želi privući njegovu pozornost na sve moguće načine, jednog će se jutra probuditi potpuno osviješten , bistar i prepun neke nepoznate energije. U njemu će se početi događati neobičan i potpuno stran proces. Odjednom je u stanju objektivno promatrati svijet oko sebe, a tako i samoga sebe i donositi zrele, muške odluke. Sagledavanje svijeta nije jednostavno, pogotovo sagledavanje samoga sebe jer sada taj muškarac mora počistiti nered koji je na i oko sebe skupljao sve ove godine i vratiti film na početak. Dani sjedenja pred televizorom su gotovi, ispijanje pive su prošlost, a omlohavljeno, trbušasto tijelo može se časkom dovesti u red. Prosijede vlasi i duboko urezane bore nisu problem, one su tu kako bi dale završni sjaj jednoj muževnoj figuri koja tek počinje živjeti. Naravno da se problem ne rješava s nekoliko odlazaka u teretanu. Rezultati se sporo vide, a naš mužjak želi rezultate sada i ovdje. I tako dok čeka rezultate, odlučuje malo ubrzati stvari.

U njemu kipi i ključa, njegova je energija dovoljna da preokrene i tuđe i vlastite svjetove, sada mu još samo treba dokaz da je opet mlad, da se godine iza njega nisu dogodile i nisu ostavile ozbiljni trag. Treba mu potvrda, dokaz da je ponovno živ. Teško je takvu potvrdu dobiti od Gospođe s kojom igrom slučaja živi, ona je surova, nepažljiva i netaktična, a osim toga nikad ga nije razumjela onakvog kakav on doista jest. Osim toga, ona je uglavnom zaokupljena djecom i kućom i teško da će ozbiljno shvatiti njegove egzistencijalne probleme.  I dalje mu je potpuno nejasno kako to da je on svakoga dana sve mlađi, a Gospođu kraj njega godine nisu štedjele. Nejasna mu je energija koja ga pokreće i misli kako je očito riječ o nekakvom medicinskom fenomenu jer gledajući sve te muškarce svojih godina, on jednostavno izgleda predobro i premlado. Odlučuje se posavjetovati s prijateljem iz zajedničkog društva, jednim slobodoumnijim tipom uvijek spremnim na svakojake ludorije, samcem koji na sebe nije natovario breme obitelji i obveza, istina nešto mlađim, ali jedino ga takav netko  može i razumjeti. Razgovor je sasvim jednostavan baš onakav kakav muški razgovor  mora biti. Racionalan, precizan i koncizan. Znanac, tj. preko noći jako dobar prijatelj, čudio se njegovom dosadašnjem načinu života, čudio se kako su njega takvoga brak i djeca pretvorili u sredovječnog, ozbiljnog, pomalo dosadnog gospodina kad u njemu ima toliko potencijala, energije, jednom riječju života. A život je vani, svuda oko nas, samo se treba usuditi dohvatiti ga!

Upravo to mu je trebalo, netko tko će mu otvoriti oči, tko će mu dati zeleno svjetlo i uputiti ga. Sve one žene koje je do sada primjećivao, ali bez veće želje da s njima ostvari neki intimniji kontakt, odjednom postaju zanimljive i na dohvat ruke. Izbor je ogroman. Osjeća se kao dijete u tvornici igračaka, a sve mu je dopušteno. Može birati između rastavljenih, a slobodnih, starih cura, udatih… One jako mlade su malo kompliciranije jer one kod zrelih muškaraca ne traže samo njihovu zrelost i iskustvo već i lude provode te plaćanje istih, a on za to trenutno nije raspoložen. Kao prvo zato jer ne voli rasipati novac na druge, a i Gospođa pazi na svaku kunu, a kao drugo, novca baš i nema. On može ponuditi svoje priče iz vremena kada je bio divlji i mlad, svoju, sada već zadovoljavajuću figuru koja počinje nalikovati na onu iz davnih dana, barem se njemu tako čini, svoje nikad izrečene tajne, svoju karizmu koju je nekada imao, a sada polako ponovno isplivava na površinu i to je sve.

Kako su muškarci vrlo pragmatična bića, tako je i ovaj naš posegnuo za ugodnim i korisnim. U tom moru žena koje su sve ove godine čekale na njega, pronašao je onu koja će mu se diviti, koja će mu ugađati, koja će činiti sve ono što Gospođa nije činila nikada (a ako i jest, on se toga više ne sjeća), koja će bespogovorno slušati o njegovim bezbrojnim avanturama, pamtiti imena svih njegovih prijatelja koje nije i neće nikada upoznati, koja će nakon svih ovih godina zadovoljno odahnuti i reći:Da, sad je napokon moj!

Naravno, takvu ženu nije problem pronaći. Žene su ranjiva i nesigurna bića, a s godinama ta nesigurnost dolazi do izražaja. Ali i žene su poput muškaraca pragmatična bića. Vrlo racionalna, štoviše. Kad vrag uzme šalu, tj. kad prva mladost proleti, nema biranja. Dobri su i oni za kojima se prije 10-ak godina ne bi osvrnule, štoviše uvrijedile bi se kada bi im netko nekog takvog pokušao namjestiti.

Kako žene vrlo brzo shvate da slobodni, zgodni, pametni i bogati muškarci ne postoje, zadovoljavaju se samo nečim od navedenog, idealno je ako se spoje dvije od četiri mogućnosti,a tri su gotovo ideal. Dakle, nalete li na zgodnog, pametnog i bogatog, treba li uopće biti slobodan? Ne treba, ali mogao bi postati. Kada jedna takva nanjuši plijen, stvar je gotova. Uložit će sve svoje vrijeme, trud i novac ako treba, da bi dobila ono što želi.

I kako kriza srednjih godina nije nikakav mit nego stvarnost, žena će to i dobiti. Dobit će upravo ono što je tražila, upravo ono što je željela imati toliko dugo. Muškarca koji sigurnim korakom kroči prema prvoj starosti, čovjeka s duboko ukorijenjenim navikama na kojima je Gospođa sustavno, godinama radila, muškarca s alimentacijom, starcima na umoru koje treba istrpjeti zbog nasljedstva, muškarca s dugovima i bezbroj rata neotplaćenog kredita, čovjeka koji će iz jednako neobjašnjivog razloga prestati osjećati onu energiju koja u njemu vri i ključa i pretvoriti se nakon kratkog vremena u dobrog, starog, dosadnog gospodina pred televizorom. A sve one priče o divljoj mladosti postat će dosadne, ponajviše zato jer će ih stalno slušati ispočetka, znati ih napamet jednako dobro kao i Gospođa koja je oborila rekord u slušanju istih. Ubrzo će oboje uvidjeti da štošta gubi svoju čar kada nestane skrivanja, sitnih pakosti i beskrajnog laganja. Sada odjednom ne postoji nitko pred kim treba pobjeći, okrenuti glavu i sve je postalo dosadno.

Kako kriza srednjih godina neminovno vodi u starost, a starost je usko povezana s bespomoćnošću, muškarac će opet na sebi svojstven, pragmatičan način početi razmišljati kako se izvući iz ove nezavidne situacije u koju je upao, ali ni pragmatičnost nije ono što je bila prije 10 godina i muškarac je sada osuđen na hirovitost raspoloženja one iste žene u koju je odjednom iz neobjašnjivih razloga ušla ona prokleta energija suludog intenziteta i kratkog daha, osuđen na gledanje stalnih promjena frizura i odjeće, čudnovatih tetovaža koje ne razumije i ništa mu ne znače, buđenja izazvanog zvukom štikli izgaženih nakon neke nove Tarapane.

I on tu ne može ništa osim čekati…

Ona ista žena dovoljno je inteligentna da shvati kako je jednom bila u krivo vrijeme na krivom mjestu bez kriterija i nade, a kako su žene mudra i pragmatična bića, uvijek se nastoje izvući iz svake moguće nezgodne situacije pa će naša žena vrijeme kratiti izlascima, odjećom i štiklama, voditi računa o urednom podmirivanju obveze plaćanja Domu za starije osobe, kako roditelji ne bi u zadnji trenutak promijenili svoju odluku i kako sve ove godine slušanja ispraznih priča iz divlje mladosti jednim potezom ne bi otišle u vjetar. Ženi je sasvim jasno da ova nezgodna situacija nije trajna i da se kraj već nazire. Muškarac je sve manje pred televizorom, a sve duže u krevetu, više i ne priča svoje dosadne priče, nitko ga ne sluša, ne posjećuje, osim ponekad liječnik i onaj prijatelj iz nekadašnjeg društva pa onda skupa pretresaju po uspomenama sjećajući se vremena u kojem su još u stanju pronaći nešto zanimljivo, nešto njoj odavno odbojno i strano.

Ali ona tu ne može ništa, osim čekati…

Advertisements

Svekrve, nevjeste i mame

download

Da je moja mama imala sina, nisam sigurna bi li me poželjela za nevjestu. Zvuči čudno, pogotovo  zato jer su me sve moje službene i neslužbene svekrve voljele. Ne znam precizan razlog tome, ali uvijek sam igrala na tu kartu. Bit će da u meni ima ono nešto što majke priželjkuju svojim sinovima, naravno, to prihvate  tek onda kada dođu do spoznaje da je imati nevjestu nešto neminovno. Taj je proces dug, a otpor prema nevjestama rađa se već po rođenju muškog djeteta. Klasična priča: niti jedna nije dobra za mog sinčića (bez obzira koliki kreten sinčić bio).

Kada dođu do točke predaje i kada se moraju suočiti s nekim stranim tijelom u svome gnijezdu, majke na prvu loptu ulaze u sukob i taj sukob obično traje do smrti jedne od dvaju žena, a ponekad i nakon smrti. U narodu je već postala tradicionalna ta netrpeljivost, u brakove i veze se ulazi već s unaprijed pripremljenom antipatijom prema svekrvama, dok one spremne čekaju obračun.

Ja sam to uvijek gledala sa strane i čudila se. Što je najbolje, nisam se nikad pretjerano trudila oko svojih svekrva pa čak ni oko njihovih sinova. Možda je baš ta neposesivnost ključ moga uspjeha. Ne moraju strahovati za svoju premoć u našem trokutu,  objeručke im je dajem.

Žele biti prve i najbolje, eto im! One su najbolje kuharice i domaćice, naravno! Tko sam ja da se uopće natječem s njima!

Ovaj dio je relativno lagan nekome nedominantnome poput mene. Osim toga, nisam nikad bila  natjecateljski tip, ne volim utrke i slično pa čast pobjede prepuštam svakome tko se želi natjecati sa mnom i pritom me to ne pogađa. Dakle, kada su u ulozi kraljice obitelji osvojile prvo mjesto, na redu je sljedeća faza.

Stjecanje povjerenja. Taj je dio  malo teži i zahtijeva određeno iskustvo. Nešto je lakše ako je svekrva majka samo jednog muškog ili više muške djece, ta je oduvijek podsvjesno željela kćer, naravno pristojnu i dobru, neku koju nije gledala u fazama puberteta i odrastanja pa joj se samim tim nije uspjela zamjeriti i sada je odjednom dobiva na pladnju. Potpuno oblikovanu, odgojenu, finu i samo njenu. U tom trenu svekrva postaje i majka i svekrva, a postupno će ono majčinsko u njoj prevladati pa će u tom odnosu zauvijek vladati idila.

Zna se ovdje naći poneki slučaj koji zadire u područje psihopatologije, ali tada je obično riječ o pomračenju uma pa je takve osobe teško pridobiti i kontrolirati u bilo kojim uvjetima, ali ja sam srećom takve imala prilike promatrati samo sa sigurne udaljenosti. To su one koje odbijaju prerezati pupčanu vrpcu koja ih povezuje sa sinčićem i u poodmakloj životnoj dobi pa takvi primjeri uglavnom završavaju fizičkim obračunima, smještanjem nekoga od sudionika u Lopaču ili eventualno, ako je sreće,  samo razvodom braka. Nema te nevjeste koja može podnijeti ovakvu svekrvu, a nakon kratkog vremena svaka nevjesta shvati da jabuka ne pada daleko od stabla i da joj je suprug jednako lud kao i njegova mama. Takve su svekrve u stanju usred nedjeljnog ručka, panično i vrišteći kao da kuća gori, pozvati sinčića u svoj dom na hitno pranje prozora ili rezanje nožnih noktiju onemoćalom djedu. Hvale je vrijedno rezati djedu nokte na nogama, ali ne nedjeljom i ne usred ručka. Normalna bi nevjesta trebala spakirati kofere već nakon prvog takvog poziva, preseliti se u drugu državu, promijeniti ime i prezime i učiniti rekonstrukciju lica jer takve svekrve vole mrcvariti žrtvu i nakon svog trijumfa. Ovakvi slučajevi obično završavaju Norman-batesovski, tj sinčić provede ostatak života režući nokte na nogama majčinom kosturu  brižljivo ih spremajući, na samo za tu prigodu, izrađen oltar s majčinom slikom u prirodnoj veličini.

Vratimo se normalnom svijetu i normalnim svekrvama. Bez obzira na skeptike, takvih je puno, samo ih treba prepoznati i uloviti u zamku.

Kada je riječ o svekrvama-majkama raznospolne djece,  treba biti oprezan. Dakle takvoj svekrvi  žensko dijete ne treba, već ga ima i kakvo god ono bilo, najbolje je i nema te nevjeste koja je njezinoj kćeri do koljena. Dakle, ponovno uzaludna i unaprijed izgubljena borba. I tu sam se dokazala kao veliki borac i strateg. Stvar je jednostavna, treba se sprijateljiti sa ženskim djetetom, dijeliti tajne (naravno ne i one da varaš njenog brata, to nije poželjno), razmjenjivati kulinarske recepte, učiti od sestre  ako je starija ili je poučavati svemu, ako je mlađa. Onog trena kada pridobiješ sestru, dobio si i njezinu majku, tj. svekrvu. Žene su ponekad glupe pa u sestri svoga supruga vide nekakvu konkurenciju. Pogrešno! Muškarci ne vole svađe, pogotovo ne ženske svađe. Najgluplja je stvar kačiti se s njegovom sestrom, komentirati njezine jeftine cipele i loš ukus, njezine odgojne metode  ako nekim slučajem ima djecu, sve je to siguran put u pakao ili bolje rečeno propast veze.

Treća tj. završna faza pridobivanja svekrve!  Sastoji se od  isključenja sina, tj. muža iz svih događanja koja se njega ne tiču ili ga ne zanimaju, a to je gotovo sve. Ovo je najviša i najkompleksnija faza. Osim što smo našu svekrvu uspješno riješili problema edipovstva, natjerali je da svojom rukom prereže pupčanu vrpcu, sada smo u njoj dobili osobu od povjerenja, osobu kojoj se možemo požaliti, čiji savjet želimo čuti, kojoj se možemo čak i potužiti na sinčića, iako tu preporučam oprez jer vrag nikad ne spava. Dovoljan je samo tren i draga se svekrva može preobratiti u vješticu zapetljanu u pupčanu vrpcu koju više nitko živ ne može  otpetljati.

Dakle, lagano, opušteno, na distanci. To je ključ uspjeha! Partner će znati cijeniti takve stvari, pogotovo zato jer se on i u svojoj zreloj dobi  boji  mamice, a sada je ta ista mama prijateljica njegove žene. Kada bi mu slučajno palo na pamet otići iz braka ili veze, navalio bi na sebe bijes, ne samo supruge, na taj je spreman, nego i majke, a to znači bijes čitavog čovječanstva. Svi oni brakovi koji su ostali stabilni usprkos bezbrojnim trzavicama, takvi su samo zbog čvrstog  žensko-ženskog odnosa.

Iako znam pravila igre i dalje mi je neobjašnjiva ljubav svekrva prema meni. Vjerojatno nikad nisam predstavljala ozbiljnu opasnost njihovom prijestolju i bila sam naizgled krotka, draga i simpatična.

Upravo to je razlog zbog kojeg me moja vlastita mama, da je ikad imala sina, ne bi željela za nevjestu. Moja me mama poznaje!