Kriza srednjih godina

kriza_srednjih_godina

Što je uopće kriza srednjih godina? Dakle, to je vrijeme kada muškarac ili žena riješe stambeno pitanje, podignu djecu do one faze kada im više ne trebaju pelene, kupe manje-više sve kućanske aparate, steknu uigrano društvo prijatelja istih godina, istih interesa i sličnog mentalnog sklopa i onda sve ovo skupa jednim udarcem rasture.

Kriza srednjih godina različito se odražava na muški i ženski rod. Žene su uglavnom zaokupljene neminovnim propadanjem tijela pa to pokušavaju prikriti čudnovatim frizurama koje oponašaju frizure onih 20 godina mlađih od sebe, istom takvom odjećom, izlascima s prijateljicama kako bi na taj način udarale kontru nezainteresiranom mužu koji buja pred televizorom s flašom pive ispred sebe, pokušavajući ga trgnuti iz letargije novim štiklama koje će prošetati na koncertu cupkajući uz taktove nekakve Tarapane, ostavljajući ga da zamišlja sve one koje će te štikle privući, a on eto ima sreće što baš kraj njega spavaju i žive, ali uzalud, on će ostati ravnodušan. Neće primijetiti jezik mladih koji njegova supruga svakodnevno usvaja i koristi sve više kako bi na taj način ostala cool i in, kako bi kraj svoga djeteta djelovala poput starije sestre i kako bi svi djetetovi prijatelji jednoglasno zaključili : Stara ti je baš strava!

Neće primijetiti tetovažu svoje žene i to ne bilo kakvu, neku s dubokom porukom i simbolikom, načrčkanu na onom dijelu tijela koji je potpuno nemoguće sakriti i ne vidjeti čak i u danima velikih hladnoća. Neće primijetiti dvosmislene komentare nje i prijateljica na račun mlađih muškaraca, značajno namigivanje kada se neki takav pojavi u blizini, koketiranje i zarazno djevojačko hihotanje.

Bezazleni su to simptomi ženske krize srednjih godina, poznatije i kao klimakterij. Uglavnom prolaze bez veće štete i trajnih posljedica. Faza je to kroz koju svaka žena mora proći, neka lakše, neka teže, faza je to koje se kasnije vjerojatno sramimo, jednako onako kako se sramimo puberteta i svih onih gluposti koje smo činili tajno i javno, ali tada primjereno našim godinama.

Muška je kriza vrlo ozbiljna stvar i najčešće završava  fatalnim posljedicama. Dakle, onaj isti muškarac zavaljen pred televizorom s bocom mlake pive kraj sebe i ženom koja želi privući njegovu pozornost na sve moguće načine, jednog će se jutra probuditi potpuno osviješten , bistar i prepun neke nepoznate energije. U njemu će se početi događati neobičan i potpuno stran proces. Odjednom je u stanju objektivno promatrati svijet oko sebe, a tako i samoga sebe i donositi zrele, muške odluke. Sagledavanje svijeta nije jednostavno, pogotovo sagledavanje samoga sebe jer sada taj muškarac mora počistiti nered koji je na i oko sebe skupljao sve ove godine i vratiti film na početak. Dani sjedenja pred televizorom su gotovi, ispijanje pive su prošlost, a omlohavljeno, trbušasto tijelo može se časkom dovesti u red. Prosijede vlasi i duboko urezane bore nisu problem, one su tu kako bi dale završni sjaj jednoj muževnoj figuri koja tek počinje živjeti. Naravno da se problem ne rješava s nekoliko odlazaka u teretanu. Rezultati se sporo vide, a naš mužjak želi rezultate sada i ovdje. I tako dok čeka rezultate, odlučuje malo ubrzati stvari.

U njemu kipi i ključa, njegova je energija dovoljna da preokrene i tuđe i vlastite svjetove, sada mu još samo treba dokaz da je opet mlad, da se godine iza njega nisu dogodile i nisu ostavile ozbiljni trag. Treba mu potvrda, dokaz da je ponovno živ. Teško je takvu potvrdu dobiti od Gospođe s kojom igrom slučaja živi, ona je surova, nepažljiva i netaktična, a osim toga nikad ga nije razumjela onakvog kakav on doista jest. Osim toga, ona je uglavnom zaokupljena djecom i kućom i teško da će ozbiljno shvatiti njegove egzistencijalne probleme.  I dalje mu je potpuno nejasno kako to da je on svakoga dana sve mlađi, a Gospođu kraj njega godine nisu štedjele. Nejasna mu je energija koja ga pokreće i misli kako je očito riječ o nekakvom medicinskom fenomenu jer gledajući sve te muškarce svojih godina, on jednostavno izgleda predobro i premlado. Odlučuje se posavjetovati s prijateljem iz zajedničkog društva, jednim slobodoumnijim tipom uvijek spremnim na svakojake ludorije, samcem koji na sebe nije natovario breme obitelji i obveza, istina nešto mlađim, ali jedino ga takav netko  može i razumjeti. Razgovor je sasvim jednostavan baš onakav kakav muški razgovor  mora biti. Racionalan, precizan i koncizan. Znanac, tj. preko noći jako dobar prijatelj, čudio se njegovom dosadašnjem načinu života, čudio se kako su njega takvoga brak i djeca pretvorili u sredovječnog, ozbiljnog, pomalo dosadnog gospodina kad u njemu ima toliko potencijala, energije, jednom riječju života. A život je vani, svuda oko nas, samo se treba usuditi dohvatiti ga!

Upravo to mu je trebalo, netko tko će mu otvoriti oči, tko će mu dati zeleno svjetlo i uputiti ga. Sve one žene koje je do sada primjećivao, ali bez veće želje da s njima ostvari neki intimniji kontakt, odjednom postaju zanimljive i na dohvat ruke. Izbor je ogroman. Osjeća se kao dijete u tvornici igračaka, a sve mu je dopušteno. Može birati između rastavljenih, a slobodnih, starih cura, udatih… One jako mlade su malo kompliciranije jer one kod zrelih muškaraca ne traže samo njihovu zrelost i iskustvo već i lude provode te plaćanje istih, a on za to trenutno nije raspoložen. Kao prvo zato jer ne voli rasipati novac na druge, a i Gospođa pazi na svaku kunu, a kao drugo, novca baš i nema. On može ponuditi svoje priče iz vremena kada je bio divlji i mlad, svoju, sada već zadovoljavajuću figuru koja počinje nalikovati na onu iz davnih dana, barem se njemu tako čini, svoje nikad izrečene tajne, svoju karizmu koju je nekada imao, a sada polako ponovno isplivava na površinu i to je sve.

Kako su muškarci vrlo pragmatična bića, tako je i ovaj naš posegnuo za ugodnim i korisnim. U tom moru žena koje su sve ove godine čekale na njega, pronašao je onu koja će mu se diviti, koja će mu ugađati, koja će činiti sve ono što Gospođa nije činila nikada (a ako i jest, on se toga više ne sjeća), koja će bespogovorno slušati o njegovim bezbrojnim avanturama, pamtiti imena svih njegovih prijatelja koje nije i neće nikada upoznati, koja će nakon svih ovih godina zadovoljno odahnuti i reći:Da, sad je napokon moj!

Naravno, takvu ženu nije problem pronaći. Žene su ranjiva i nesigurna bića, a s godinama ta nesigurnost dolazi do izražaja. Ali i žene su poput muškaraca pragmatična bića. Vrlo racionalna, štoviše. Kad vrag uzme šalu, tj. kad prva mladost proleti, nema biranja. Dobri su i oni za kojima se prije 10-ak godina ne bi osvrnule, štoviše uvrijedile bi se kada bi im netko nekog takvog pokušao namjestiti.

Kako žene vrlo brzo shvate da slobodni, zgodni, pametni i bogati muškarci ne postoje, zadovoljavaju se samo nečim od navedenog, idealno je ako se spoje dvije od četiri mogućnosti,a tri su gotovo ideal. Dakle, nalete li na zgodnog, pametnog i bogatog, treba li uopće biti slobodan? Ne treba, ali mogao bi postati. Kada jedna takva nanjuši plijen, stvar je gotova. Uložit će sve svoje vrijeme, trud i novac ako treba, da bi dobila ono što želi.

I kako kriza srednjih godina nije nikakav mit nego stvarnost, žena će to i dobiti. Dobit će upravo ono što je tražila, upravo ono što je željela imati toliko dugo. Muškarca koji sigurnim korakom kroči prema prvoj starosti, čovjeka s duboko ukorijenjenim navikama na kojima je Gospođa sustavno, godinama radila, muškarca s alimentacijom, starcima na umoru koje treba istrpjeti zbog nasljedstva, muškarca s dugovima i bezbroj rata neotplaćenog kredita, čovjeka koji će iz jednako neobjašnjivog razloga prestati osjećati onu energiju koja u njemu vri i ključa i pretvoriti se nakon kratkog vremena u dobrog, starog, dosadnog gospodina pred televizorom. A sve one priče o divljoj mladosti postat će dosadne, ponajviše zato jer će ih stalno slušati ispočetka, znati ih napamet jednako dobro kao i Gospođa koja je oborila rekord u slušanju istih. Ubrzo će oboje uvidjeti da štošta gubi svoju čar kada nestane skrivanja, sitnih pakosti i beskrajnog laganja. Sada odjednom ne postoji nitko pred kim treba pobjeći, okrenuti glavu i sve je postalo dosadno.

Kako kriza srednjih godina neminovno vodi u starost, a starost je usko povezana s bespomoćnošću, muškarac će opet na sebi svojstven, pragmatičan način početi razmišljati kako se izvući iz ove nezavidne situacije u koju je upao, ali ni pragmatičnost nije ono što je bila prije 10 godina i muškarac je sada osuđen na hirovitost raspoloženja one iste žene u koju je odjednom iz neobjašnjivih razloga ušla ona prokleta energija suludog intenziteta i kratkog daha, osuđen na gledanje stalnih promjena frizura i odjeće, čudnovatih tetovaža koje ne razumije i ništa mu ne znače, buđenja izazvanog zvukom štikli izgaženih nakon neke nove Tarapane.

I on tu ne može ništa osim čekati…

Ona ista žena dovoljno je inteligentna da shvati kako je jednom bila u krivo vrijeme na krivom mjestu bez kriterija i nade, a kako su žene mudra i pragmatična bića, uvijek se nastoje izvući iz svake moguće nezgodne situacije pa će naša žena vrijeme kratiti izlascima, odjećom i štiklama, voditi računa o urednom podmirivanju obveze plaćanja Domu za starije osobe, kako roditelji ne bi u zadnji trenutak promijenili svoju odluku i kako sve ove godine slušanja ispraznih priča iz divlje mladosti jednim potezom ne bi otišle u vjetar. Ženi je sasvim jasno da ova nezgodna situacija nije trajna i da se kraj već nazire. Muškarac je sve manje pred televizorom, a sve duže u krevetu, više i ne priča svoje dosadne priče, nitko ga ne sluša, ne posjećuje, osim ponekad liječnik i onaj prijatelj iz nekadašnjeg društva pa onda skupa pretresaju po uspomenama sjećajući se vremena u kojem su još u stanju pronaći nešto zanimljivo, nešto njoj odavno odbojno i strano.

Ali ona tu ne može ništa, osim čekati…

Ostavljeni Regoc

Ne znam na koji način obzirno priopćiti ono što ću sada napisati pa neću previše okolišati. Mislim da je Kosjenka napustila Regoča! Znam, netko će se sada zlurado prisjetiti epizode u kojoj sam bezrazložno pokapala Babu jednom mjesečno,a i češće, i to mi nabiti na nos. Priznajem, ponekad sam sklona dizati bezrazložnu paniku, pokopavati žive i rastavljati vjenčane, upravo zato i nisam željela istrčati s nekim ishitrenim zaključkom pa sam čekala danima, pisala o Lakiju kako bih na taj način umirila sebe i odagnala misli s očiglednog. Pritom sam ipak jednim uhom osluškivala zvukove sa stubišta, a i nije mi bilo teško u nekoliko navrata odšetati do špijunke. Ono što sam čula i vidjela, bili su teški Regočevi koraci koji dolaze, otključavaju vrata i nestaju iza njih.

Dobro, pomislim, možda je žena na službenom putu pa će Regoču dobro doći nekoliko dana odmora. S druge strane, svaki će normalan muškarac iskoristiti odsustvo žene i barem jednu noć  zalomiti, protulumariti, prisjećajući se bezbrižnih dana svoje mladosti. Ali ne i Regoč.

S druge strane, nestali su Panduri i Jadranka. Da je neko drugo doba godine, bez oklijevanja bih pomislila kako su otišli na kolektivni godišnji odmor, ali 11-ti je mjesec, a to je mjesec u kojem valjda nitko na svijetu ne koristi godišnji odmor, osim ako baš nije prisiljen.

Crv sumnje da je nešto otišlo po zlu, rodio se onog trenutka kada sam ugledala Regoča s jednim djetetom. U tom sam trenutku odahnula i prekorila se zbog kronične paranoje. Dakle, tu su, tihi ali ponovno prisutni. Sve bi bilo dobro da se Regoč nije počeo stalno pojavljivati s tim jednim djetetom, tada sam shvatila, da osim što nema Pandurove djece, nema ni njegove preostale djece. Već tada sam mogućnost da ih je Kosjenka uzela sa sobom na službeni put, odbacila. Osim toga i to jedno dijete nestaje pa se sutradan vrati ono drugo i tako unedogled. Imam osjećaj da mu Kosjenka povremeno posuđuje djecu, ravnomjerno raspodijelivši njihove dolaske. Tješim se kako je riječ samo o kraćoj bračnoj krizi, kako će Kosjenka spoznati da je pogriješila napustivši Regoča i vratiti se u ovu našu idilu. Osim toga, ako joj ne fali Regoč, onda joj sigurno fale Jadranka i gospođa Pandur… pa bile su kao jedno biće. Još neki dan im je pekla kolače, a sada ovo! Da se Regoč pravovremeno potrudio i uspostavio s nekim susjedima svojega kata prisniji odnos, rado bih mu pripomogla korisnim i mudrim ženskim savjetom. Ne znam bi li imao kakve koristi savjetovati se kod mladog Starčića, ali vjerujem da bi i kod njega naišao na toplu ruku dobrodošlice.

Palo mi je na pamet kako su Jadranka i žena Pandur nahuškale Kosjenku protiv Regoča jer žene su sklone u rukavicama huškati svoje prijateljice protiv vlastitih muževa. Nije da ti muževi to nisu ponekad zaslužili, ali intuitivno znam da je Regoč nedužan u ovoj priči.   Što god učinio, unaprijed mu opraštam samo zato je živi okružen hrpom svoje i tuđe djece, gleda polugolog Pandura na balkonu, sluša Jadrankina vrištanja na mobitel,udiše njezin smrad iz neposredne blizine, hini sreću prilikom jednomjesečnih posjeta Radosnog i ostaje uspravan.

U svakom slučaju, prijateljice su se očito solidarizirale s Kosjenkom i ignoriraju Regoča. Tipična ženska posla. Sad se Pandur sigurno mora potajice družiti s Regočem (zato i nema glasnog tulumarenja do jutra) kako ne bi na sebe svrnuo ženin bijes. Sastaju se poput tajnih ljubavnika, negdje na osami, u malom crvenom autu pijuckaju i razgovaraju o životnim problemima, ženama i njihovoj prevrtljivosti. Pandur pritom nimalo ne štedi svoju ženu, štoviše, daje Regoču korisne savjete kako vratiti Kosjenku, a ne ispasti mekušac. Pandur sve zna. Za njega su odnosi muškarca i žene izlizana knjiga. Pandur je generalno izvor svakog znanja. Umjesto njega, njegov pogled govori. Gledala sam ga jednom kako komunicira s djecom. Koristi uglavnom besubjektne rečenice, kratko i brzo trza glavom i još brže okreće očima u istom smjeru. Djeca razumiju svaki Pandurov mig i izvršavaju njegove zapovijedi bespogovorno.

Život i posao su ga naučili kako od previše priče nema ni previše koristi, zato je Pandur svaki svoj pokret pretvorio u obavijest. Osim toga, Pandur radi u zatvoru. Mislim da je to idealno radno mjesto za Pandura. Ne znam je li to Pandurov životni odabir ili je taj posao nekako dovabio Pandura u svoje okrilje, ali Pandur obožava svoj posao i posao obožava njega? Taj njegov životni poziv, Regoču je dovoljan da mu se slijepo pokorava i sluša njegove savjete jer ono što Pandur zna i što je spreman podijeliti s njim, prilika je koja se ne propušta. Zato je Pandur tip vođe, predvodnika i ako itko vrati Kosjenku na pravi put bit će to Pandur, koji sigurnom rukom vodi Regoča kroz zablude braka i onoga što on sa sobom donosi.

Uzdam se u Pandurovu mudrost i znanje jer to je ono što je Regoču sada najpotrebnije. Ustvari, mislim da bi svaki muškarac kraj sebe trebao imati svog, vlastitog Pandura.